Obeležavanje Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva može se pratiti od 17. oktobra 1987. godine. Tog dana, više od sto hiljada ljudi okupilo se na Trocadero trgu u Parizu, gde je 1948. godine potpisana Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, da odaju počast žrtvama ekstremnog siromaštva, nasilja i gladi. Siromaštvo su proglasili oblikom kršenja ljudskih prava i potvrdili potrebu da se zajedničkim snagama osigura poštovanje ovih prava. Ove tvrdnje su uklesane u spomenik otkriven na taj dan. Od tada, ljudi različitog obrazovanja, uverenja i društvenog porekla se svakog 17. oktobra okupljaju da obnove svoju posvećenost i pokažu svoju solidarnost sa siromašnima. Replike spomen kamena su predstavljene u celom svetu i služe kao mesto okupljanja povodom Svetskog dana borbe protiv siromaštva. Jedna od takvih replika se nalazi u bašti sedišta Ujedinjenih nacija i mesto je na kome se organizuju godišnja obeležavanja u organizaciji Sekretarijata Ujedinjenih nacija u Njujorku.
Kroz rezoluciju 47/196, usvojenu 22. decembra 1992, Generalna skupština Ujedinjenih nacija je proglasila 17. oktobar Međunarodnim danom borbe protiv siromaštva i pozvala sve države da ovaj datum posvete prezentaciji i afirmaciji konkretnih aktivnosti u vezi sa iskorenjivanjem siromaštva i nemaštine u skladu sa nacionalnim kontekstom. U rezoluciji se pozivaju međuvladine i nevladine organizacije da pomognu državama, na njihov zahtev, u organizovanju nacionalnih aktivnosti za obeležavanje Svetskog dana borbe protiv siromaštva, kao i Generalni sekretar da preduzme, u okviru postojećih resursa, mere koje su neophodne da se osigura uspeh obeležavanja Svetskog dana borbe protiv siromaštva od strane Ujedinjenih nacija.
17. oktobar predstavlja mogućnost da se napor i borba ljudi koji žive u siromaštvu učine vidljivim, da se čuju njihovi problemi i da siromašni ljudi budu prepoznati kao prvi u borbi protiv siromaštva. Učešće samih siromašnih je u fokusu obeležavanja Svetskog dana brobe protiv siromaštva od samog početka. Obeležavanje 17. oktobra takođe odražava spremnost ljudi koji žive u siromaštvu da koriste svoje iskustvo kako bi doprineli iskorenjivanju siromaštva.